Može li se demencija prevenirati?

Promjenom navika do očuvanja zdravlja

Svi se slažemo da nam je zdravlje najvažnije, no ponašamo li se u skladu s time? Da bismo sačuvali i unaprijedili svoje zdravlje moramo raditi na tome, raditi pod motom: svakodnevno aktivno činim nešto radi čega se tjelesno i mentalno osjećam bolje, sa samim sobom i s drugim ljudima. Dakle, moramo i u „zdravim danima“ činiti sve da oni dulje traju. Mnogi danas linijom manjeg otpora predaju svu odgovornost za svoje zdravlje liječnicima. No današnji zdravstveni sustav je posvećen gotovo isključivo liječenju bolesti, a preventivne aktivnosti su još uvijek u tragovima. Ako želimo sačuvati i unaprijediti svoje zdravlje, spriječiti bolest i produljiti kvalitetan život, moramo sami preuzeti odgovornost za njega i svjesno i ciljano se u tom smjeru aktivirati. Čekati da se netko drugi za to pobrine, pasivno čekati da se loše osjećanje koje nas prati samo popravi ili živjeti „na račun“ svoga trenutnog zdravlja dok ga ne izgubimo – nije dobra strategija. To kako se danas osjećamo je rezultat naših stavova i postupaka od jučer. Isto tako, naši današnji stavovi i postupci određuju kako ćemo se osjećati sutra.

Često nas i mali „zahvati“ na našem životnom stilu mogu pomaknuti na sigurniju stranu. Ponekad su ti zahvati tako jednostavni da nam se čine prebanalni i ne vjerujemo da primjerice pola sata žustre šetnje u danu može nešto promijeniti. Ne možemo prihvatiti da tih 30 minuta dnevno ima ikakvu vrijednost naspram današnje tehnološki i farmakološki visoko razvijene medicine. Ima, i to ogromnu vrijednost, jer predstavljaju našu šansu da nam ta razvijena medicina nikada ne zatreba. A znamo da ona nije svemoćna…

Definicija zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije kaže: „Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.“ Iz navedene definicije jasno je da je mentalno zdravlje nezaobilazan dio sveukupnog zdravlja.

Što je demencija?

Više je područja poremećaja mentalnog zdravlja čija se učestalost u današnje moderno doba povećava. Jedno od njih je povezano sa starenjem populacije, a to su demencije.

Demencija predstavlja poremećaj kognitivnih sposobnosti u osobe uključujući inteligenciju, učenje i pamćenje, govor, rješavanje problema, orijentaciju, percepciju, pažnju, koncentraciju, prosuđivanje i socijalne sposobnosti. Dolazi i do značajne promjene osobnosti. Konačno sve zajedno dovodi do značajnog poremećaja u socijalnom i radnom funkcioniranju. Od svih oboljelih od demencije, 50- 60% imaju najčešći tip – Alzheimerovu demenciju.

Prevencija demencije

Kada govorimo o prevenciji demencije, s obzirom da točni uzroci nastanka demencije pa tako ni Alzheimerove bolesti do danas nisu do kraja razjašnjeni, ne može se niti poduzimati ciljane i specifične mjere prevencije. Više se radi o nespecifičnim mjerama, o mjerama unapređenja zdravlja mozga, čiji bi cilj bio povećati otpornost mozga prema procesima nastanka bolesti, isključiti faktore koji pogoduju nastanku bolesti mozga i izbjeći oštećenja mozga uzrokovana drugim bolestima u organizmu. Tako dosadašnja istraživanja dokazuju da je strategija u prevenciji demencije koja najviše obećava istovremena intervencija na više rizičnih faktora. Potrebno je poduzimati mjere kojima se utječe na ponašanja i životne navike pojedinaca koje pogoduju bolesti, a mogu se pravovremeno i trajno promijeniti. To su strategije koje potencijalno djeluju prije nastupa bolesti, povećavajući kognitivne rezerve zdravih osoba i odgađajući razvoj patoloških promjena mozga karakterističnih za demenciju.

Tu se mogu svrstati sljedeći koraci za prevenciju demencije:

1.) Mentalna stimulacija

S aspekta prevencije demencije važna životna navika je stalna mentalna stimulacija. Istraživanja su pokazala da u osoba starijih od 75 godina učestalost smetnji pamćenja i koncentracije je bila to manja što su se osobe intenzivnije bavile aktivnostima kao što su čitanje, pisanje, rješavanje križaljki, igranje kartaških ili društvenih igara, grupne diskusije, sviranje instrumenata, učenje stranih jezika… Istovremeno, pasivne slobodne aktivnosti kao što je gledanje televizije su povezane s većom vjerojatnošću za smetnje memorije. Nije za isključiti da je efekt mentalne stimuliranosti vezan uz stupanj individualne naobrazbe, jer se više obrazovane osobe prije vežu na različite mentalno stimulirajuće aktivnosti u odnosu na manje obrazovane osobe.

2.) Tjelesna aktivnost

Jedan od zaštitnih faktora je i tjelesna aktivnost. Znanstvena istraživanja pokazuju da tjelesna aktivnost može poboljšati kogniciju u zdravih starijih osoba kao i u osoba s različitim stupnjem kognitivnog poremećaja. U velikoj meta-analizi studija koje su ispitivale učinak aerobnog vježbanja na simptome kognitivnih poremećaja, dokazano je da aerobno vježbanje samostalno, kao i u kombinaciji sa neaerobnim vježbanjem (vježbe snage, fleksibilnosti), poboljšava kognitivno funkcioniranje u oboljelih od demencije. Često se zaključuje da je ustrajnost u vježbanju i trajanje značajnije od vrste vježbanja.

3.) Prehrana

Preventivna djelovanja mogu proizaći i iz načina prehrane. Najviše je dokaza do sada o pozitivnom efektu tzv. mediteranske prehrane (prehrana bazirana na voću, povrću i ribi). Učinak se može čak povećati kombiniranjem mediteranske i tzv. DASH (Dietary Approach to Systolic Hypertension) prehrane. Pretpostavlja se da je protektivni efekt ribe vezan na visoki sadržaj omega-3-masnih kiselina. Značajan je omjer nezasićenih prema zasićenim masnim kiselinama, u korist nezasićenih. Nekoliko je recentnih istraživanja koja pokazuju i povoljan učinak soka od nara na memoriju. Od ostalih komponenata prehrane, a koje se uglavnom dodaju kao dodaci prehrani i pokazali su pozitivan efekt na kognitivne sposobnosti, istraživani su vitamini B kompleksa, E vitamin (koji se u posljednje vrijeme ne preporuča u većim količinama radi negativnog efekta na ukupnu smrtnost), vitamin D, minerali selen i cink, a od biljnih pripravaka jako je zanimljiv ekstrakt biljke Bacopa monnieri, koja se u svrhu poticanja kognitivnih sposobnosti koristi u drevnoj indijskoj medicini već stoljećima. Najkvalitetniji dostupni ekstrakt biljke Bacopa monnieri je glavni aktivni sastojak Alimente.

4.) Kontroliranje drugih bolesti koje pogoduju razvoju demencije

Promjene na krvnim žilama mozga mogu pogodovati razvoju sindroma demencije, uključujući i vaskularnu demenciju i Alzheimerovu bolest. Stoga kontrola faktora koji mogu uzrokovati oštećenja krvnih žila mozga kao što su visoki tlak, masnoće i šećer, predstavlja važan dio prevencije kognitivnih poremećaja.

Prema jednoj velikoj europskoj studiji, sistematskim liječenjem visokog tlaka, koji predstavlja najznačajniji vaskularni rizični faktor, učestalost novo dijagnosticiranih demencija se prepolovi. Ne podržavaju sve studije u jednakoj mjeri ovu povezanost, no ostaje činjenica da je za zdravlje mozga važna kontrola krvnog tlaka.

Također, u mnogim je istraživanjima pokazano da je rizik za razvoj demencije u osoba oboljelih od šećerne bolesti veći, stoga i kontrola šećera u krvi predstavlja važan element prevencije kognitivnih poremećaja. I zanimljivo, ova je povezanost očitija u žena.

Postoje dokazi i o povezanosti depresivnih poremećaja i demencije te je pravovremeno i ispravno lječenje depresije važan preventivni faktor za demenciju.

Negativni učinak kroničnog stresa na kogniciju sugerira da intervencije namijenjene kontroli stresa mogu poboljšati kogniciju. Tako je dokazano da redovita meditacija u zdravih dobrovoljaca poboljšava kognitivne sposobnosti.

Djelovanjem na što više gore spomenutih područja, može se smanjiti vjerojatnost kognitivnog oštećenja s dobi i zadržati dobro kognitivno funkcioniranje do duboko u starost.